• Keine Ergebnisse gefunden

Iz Oberhausena u Sarajevo Sarajevska škola dokumentarnog filma

N/A
N/A
Protected

Academic year: 2022

Aktie "Iz Oberhausena u Sarajevo Sarajevska škola dokumentarnog filma"

Copied!
6
0
0

Wird geladen.... (Jetzt Volltext ansehen)

Volltext

(1)

15.06.2009, 20 sati

16.06. i 17.06.2009, 18 sati Kino Meeting Point Sarajevo

Iz Oberhausena u Sarajevo – Sarajevska škola

dokumentarnog filma

Program kratkog filma

Međunarodnog festivala

kratkog filma Oberhausen

(2)

organizator

finansirano od strane

u saradnji sa

Ministarstvo kulture i sporta FBiH

Kustosi programa/ Gaby Babić, Frankfurt Programmkuratoren: Carsten Spicher, Oberhausen Saradnici/Mitarbeiter: Delveta Filopović, Kinoteka BiH

Vildana Drljević, Naida Balić, Kino Klub Kriterion Angela Petrović, Ministarstvo kulture i sporta FBiH Intervju/Interview: Azra Salihbašić-Selimović

Prevod/Übersetzung: Asmira Salihbašić-Kasapović Dizajn/Design: Dražen Grujić, d@kuruza.com

Kontakt: Saša Gavrić, koordinator kulturnih programa gavric@sarajevo.goethe.org

Elisa Dauth, praktikantica prax02@sarajevo.goethe.org

Goethe-Institut Bosnien und Herzegowina Bentbaša 1a

71000 Sarajevo Tel. +387 33 570000 Fax. +387 33 570030 www.goethe.de/BiH

Svi tekstovi su preuzeti iz festivalskog katalog Međunarodnog festivala kratkog filma Oberhausen 2009.

Zahvaljujemo se festivalu na ustupljenom materijalu.

Alle Texte in dieser Broschüre wurden aus dem Festivalkatalog der Internationalen Kurzfilmtage Oberhausen 2009 übernommen. Hiermit bedanke wir uns bei dem Festival für die Materialien.

Ova manifestacije se realizuje u okviru projekta „Sačuvati filmsko naslijeđe – podržati filmsku kulturu: Kinoteka BiH“, koji je finansiran od strane Pakta za stabilnost jugoistočne Evrope.

Diese Veranstaltung wird im Rahmen des Projekts „Filmerbe bewahren – Filmkultur fördern. Kinoteka BiH“

realisiert, gefördert durch den Stabilitätspakt für Südosteuropa.

Kinoteka Bosne i Hercegovine

ein Kurzfilmprogramm der Internationalen Kurzfilmtage Oberhausen

(3)

Sarajevska škola dokumentarnog filma

U svojoj videoinstalaciji Journal No. 1 An Artists Impres- sion, režiserka Hito Steyerl krenula je u potragu za bosan- skim mjesečnim žurnalom iz 1974. godine, koji je nestao u periodu kada je Sarajevo bilo pod opsadom (1992-1995). Up- oslenik Sutjeska filma vodi je kroz, u ratu porušene prosto- rije za skladištenje filma, i pokazuje oštećene rekvizite. Pri- likom ratnih dejstava, prostorije za produkciju filma u Bosni, jako su oštećene. Steyerlsina potraga biva konfrontirana sa različitim verzijama o tome gdje se nalaze kopije. Jesu li zaista izgorjele na prvim bosanskim linijama u jugosloven- skom ratu? Ili su ih Srbi „ukrali“ i odnijeli u Beograd, kao što tvrde pojedini svjedoci vremena? Iako Steyerli u Journalu No. 1 ne radi istraživanje, na ovom primjeru pojašnjava kon- fuziju i sastavljanje legendi o cjelokupnom stanju bosansko- hercegovačkog filmskog naslijeđa: razoreno ratom, postoji u najboljem slučaju fragmentarno. Samo jedan dio filmova se nalazi u nacionalnom arhivu filma u Kinoteci Bosne i Herce- govine. Kinoteka radi sa veoma skromnim sredstvima.

Produkcija filma u socijalističkoj Jugoslaviji bila je organi- zovana na nivou Republika. Još u tom periodu infrastruktura filma Bosne i Hercegovine u poređenju sa filmskim centrima, naročito sa Beogradom i Zagrebom, nije bila naročito razvije- na. Zbog nedostatka resursa produkcija u Bosni i Hercegovini se koncentrisala na male formate - prije svega na kratke do- kumentarce, koji su u kinima u zemlji prikazivani kao pred- filmovi. Politika cenzure je bila strožija u Bosni, samim tim

Sutjeska film, Sarajevo: L o s t a n d Fo u n d

Gaby Babić

In ihrer Videoinstallation Journal No. 1 - An Artist’s Im- pression begibt sich die Filmemacherin Hito Steyerl auf die Suche nach einer während der Belagerung Sarajevos (1992- 95) verschwundenen bosnischen Filmmonatsschau aus dem Jahr 1947. Ein Mitarbeiter von Sutjeska Film führt durch kriegszerstörte Filmlagerhallen und zeigt abgebrannte Requi- siten. Die Gebäude der Filmproduktion wurden während des Bosnien-Krieges weitgehend zerstört. Steyerls Suche kon- frontiert mit den unterschiedlichsten Versionen über den Ver- bleib der Kopie. Verbrannte sie tatsächlich an der bosnischen Frontlinie im Jugoslawien-Krieg? Oder wurde sie von Serben

„geraubt“ und nach Belgrad gebracht, wie manche Zeitzeugen behaupten? Auch wenn es Steyerl in Journal No. 1 nicht um ein investigatives Aufspüren geht, verdeutlicht die Konfusion und Legendenbildung um den Verbleib dieser einen Kopie die allgemeine Lage des bosnisch-herzegowinischen Filmerbes:

kriegszerstört, existiert es bestenfalls fragmentarisch. Nur ein Bruchteil der Filme lagert heute im nationalen Filmarchiv, der

„Kinoteka Bosne i Hercegovine“. Die Kinoteka selbst arbeitet mit äußerst knappen Mitteln. Das Archiv verfügt über keinen einzigen funktionierenden Sichtungstisch, die Sichtungen er- folgen auf Jahrzehnte alten Projektoren.

Die Filmproduktion im sozialistischen Jugoslawien war über- wiegend auf Ebene der Republiken organisiert. Bereits zu dies- er Zeit war die Filminfrastruktur Bosnien-Herzegowinas, vor al- lem im Vergleich zu den Filmzentren Belgrad und Zagreb, nicht besonders gut ausgebaut. Wegen der fehlenden Ressourcen konzentrierte sich die Produktion in Bosnien-Herzegowina auf kleinere Formate – vor allem auf kurze Dokumentarfilme, die als Vorfilme in den Kinos des Landes liefen. Auch griff in Bos- nien die Zensurpolitik strenger, dementsprechend vorsichtiger mussten die Sujets gewählt und behandelt werden. Dennoch, die bosnische Dokumentarfilmproduktion war über Jugo- slawien hinaus auch in der übrigen sozialistischen Welt und im Westen hoch angesehen. Die Filmproduktion konzentrierte sich auf einige wenige staatliche Unternehmen. Sutjeska Film wurde 1960 speziell für die Kurzfilmproduktion gegründet.1 Im Arbeitskontext dieses Produktionshauses entwickelte sich die Sarajevoer Schule des Dokumentarfilms.

Jugoslovenska delagacija na sceni sale Luise Albertz 1968. (4.s.d.s: Vlatko Filipović) Die jugoslawische Delegation auf der Bühne der Luise-Albertz-Halle 1968 (4.v.r.: Vlatko Filipović)

(4)

je siže morao biti oprezno biran i tretiran. Ipak, bosanska produkcija dokumentarnog filma bila je poštovana daleko iz- van okvira Jugoslavije, u drugim socijalističkim dijelovima svijeta kao i Zapada. Filmska produkcija se koncentrisala na nekoliko malih državnih preduzeća. Sutjeska film je 1960. go- dine osnovana specijalno za produkciju kratkog filma. U rad- nom kontekstu ove produkcijske kuće razvila se Sarajevska škola dokumentarnog filma.

Jugoslovenska produkcija dokumentarnog filma pedesetih godina bila je vezana za partiju - posebno junačku borbu partizana, Narodno oslobodilački rat i Tito-kult – u, za film posebno produktivnim šezdesetim godinama došlo je do promjena, fokus se sve više i više kretao ka kritici društva.

Tada su režiseri bili jako inspirisani filmovima i školama Za- pada posebno sa NouvelleVague-om, Cinemaverite-om i Di- rect Cineme-om. U jugoslovenskom kontekstu bili su bliski praksis-grupi: sastavljenoj od profesora sociologije i filozo- fije, koji su zastupali humanističko-marksističke programe i koji su zahtijevali stvaralačku socijalističku praksu po uzoru na Marksova rana djela. Jugoslovenska produkcija filma bila je zastupljena kako na festivalima Zapada tako i Istoka.

Takozvani „novi film“ (1961-1972) tematizira preobraženje prošlosti i kritikuje socijalne odnose u Socijalizmu, raz- bija mitologiju o Narodno oslobodilačkom ratu i posvećuje se savremenim temama. Ponorne strane jugoslovenskog društva postale su centar pozornosti. Razvio se do tada nep- oznat estetski pluralizam i radikalizam.

Pored dokumentarnih filmskih pravaca odnosno škola nastali su živi kino klubovi kao i amaterska filmska scena.

Filmska kritika bila je jako aktivna; prije svega u Sarajevu, u formi filmskog časopisa Sineast osnovanog 1967. godine.

Sarajevska škola se na tematskom i personalnom nivou preklapala sa jugoslovenskim Crnim valom. Prvi dokumen- tarni radovi Bate Čengića nastali su u Sutjeska filmu, prije nego je sa filmom Mali vojnici iz 1967. godine dobio kritike i kao Dušan Makavejev i Želimir Žilnik od strane cenzure bio označen kao autor Crnog vala. U periodu opšte društvene i političke krize krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina došlo je do ideološke ofanzive od strane države.

Režiseri Crnog vala bili su napadani i cenzurirani kao anar- holiberalisti. 2

War die jugoslawische Dokumentarfilmproduktion der 1950er Jahre noch ganz auf Parteilinie eingeschworen – ins- besondere in der Beschwörung von heldenhaftem Partisanen- kampf, Volksbefreiungskrieg und Tito-Kult – so wechselte der Fokus in den filmisch äußerst produktiven 1960er Jahren mehr und mehr zur Gesellschaftskritik. Dabei waren die Filmemach- er stark von Filmen und Schulen aus dem Westen inspiriert, insbesondere von Nouvelle Vague, Cinémavérité und Direct Cinema. Im jugoslawischen Kontext standen sie der Praxis- Gruppe nahe: bestehend aus Professoren der Soziologie und Philosophie, die ein humanistisch-marxistisches Programm vertraten und unter Bezugnahme auf Marx‘ Frühschriften eine schöpferische sozialistische Praxis forderten. Die jugoslawis- che Filmproduktion war sowohl auf Festivals im Westen als auch im Ostblock vertreten. Der „Neue Film“ (1961-72) the- matisierte die Verklärung der Vergangenheit und übte Kritik an den sozialen Verhältnissen im Sozialismus, entmythologisi- erte den Volks-Befreiungskrieg und widmete sich verstärkt zeitgenössischen Themen. Die abgründigen Seiten der jugos- lawischen Gesellschaft gerieten ins Zentrum der Aufmerksam- keit. Es entwickelte sich ein zuvor ungekannter ästhetischer Pluralismus und Radikalismus.

Neben den Dokumentarfilmstilen bzw. -schulen entstanden lebendige Kinoklub- und Amateurfilmerszenen. Die Filmkritik war äußerst lebendig; in Sarajevo vor allem in Form der 1967 gegründeten Filmzeitschrift Sineast.

Die Sarajevoer Schule überschnitt sich auf thematischer und personeller Ebene mit der jugoslawischen „Schwarzen Welle“. Bato Čengićs erste dokumentarische Arbeiten en- tstanden bei Sutjeska Film, bevor er vor allem mit seinem Spielfilm Mali vojnici (Kleine Soldaten) von 1967 in die Kri- tik geriet und wie Dušan Makavejev und Želimir Žilnik von der Zensur als „Schwarze Welle“-Autor gebrandmarkt wurde. Im Zuge der allgemeinen gesellschaft lichen und politischen Krise Ende der 1960er und Anfang der 1970er Jahre kam es zur ideologischen Offensive seitens des Staates. Die Regis- seure der „Schwarzen Welle“ wurden als „Anarcholiberalisten“

angegriffen und zensiert.2 Ein zentrales Merkmal der Saraje- voer Dokumentarfilme war ihr Fokus auf soziale Themen. Die Kritik begann früh von einem dezidiert „soziologischen“ Stil zu sprechen. Dabei hatte die Schule selbst kein theoretisch oder

(5)

Sarajevska škola dokumentarnog filma

Centralni znak sarajevskog dokumentarnog filma bio je fokusiran na socijalne teme. Kritike su rano počele pričati o određenom socijološkom stilu iako sama škola nije imala određenu teoretsku ili poetološku koncepciju. Razvijala se relativno spontano, zajedno s potrebama produkcije i duboke transformacije jugoslovenskog i prije svega bosanskog društva, koju je pokušavala dokumentovati.

Sarajevski filmovi šezdesetih, sedamdesetihtih i početkom osamdesetih godina posmatraju učestvujući, i zadržavaju se na istom nivou sa svojim protagonistima. Iako se ponekad primijeti određeni zanos, osnovni stav je solidaran i empatičan. Prije svega fimovi Vefika Hadžismajlovića pokazuju tu empatičnost. Fokusiran je u prvoj liniji na život djece u Bosni i Hercegovini: film Ugljari, posmatra grupu dječaka i djevojčica, starosne dobi osnovaca kako rade teške fizičke poslove. Djeca lupaju sa alatom po komadima uglja na površinskom kopu rudnika, pune svoje korpe i nose ih kući. Hadžismajlovićeva perspektiva na te teške poslove nije moralizirajuća nego je priznavajuća i solidarna. Petar Ljubojev i Zlatko Lavanić u odnosu na Hadžismajlovića i Vlatka Filipovića razvijaju eksperimentalniji stil. Filmovi bivaju vrlo često praćeni sa sopstveno komponovanim pop pjesmama, koje komentiraju svakodnevnicu portreta. Lavanićev film, Jedan dan Rajka Maksima, prati svog prontagonistu cijeli dan pri čuvanja guski, uz toplu svjetlost sunca i beskrajnu širinu pejzaža Vojvodine. Svakodnevnica subproleterijata (Fasada, Carski dan) i stanovništva (Dva zakona, Na objedu), svakodnevnice (U kafani), i djece na ulici (Sanjari), koja je uočljiva, - s druge strane radnici- i seljački kič- i idealizirano preobraženje. Filmovi su bili integritet svojih protagonista.

Bez sentimentalnosti pružaju određenu tugu i melanholiju.

Svojim kritikama odnosa, su tihi optimisti, u svojoj bliskosti sa dotičnim svijetom drže dovoljnu distancu. Potpuni prona- lazak filmskog naslijeđa Sutjeska filma još uvije je neizvje- san, nadajmo se da će slijediti u okvirima novoosnovane in- stitucije Filmskog centra Sarajevo. Bosansko-hercegovački film je, što važi kako za njihovu tako i za stranu percepciju, reduciran na ratna dešavanja od 1990-te. Savremena kine- matografija je koncentrisana isključivo na obrade ratnih trauma. U velikoj mjeri je zaboravljena filmska istorija u pe- riodu između ratova, mogućnosti i izgledi koji su nuđeni u

poetologisch festgelegtes Konzept. Sie entwickelte sich rela- tiv spontan, entlang der Produktionsbedingungen und der tief- greifenden Transformation der jugoslawischen und vor allem bosnischen Gesellschaft, die sie zu dokumentieren suchte.

Die Sarajevoer Filme aus den 1960er, 1970er und frühen 1980er Jahren beobachten teilnehmend und bleiben auf Au- genhöhe mit ihren Protagonisten. Auch wenn sich manchmal ein gewisser Pathos bemerkbar macht, ist die Grundhal- tung solidarisch und empathisch. Vor allem die Filme Vefik Hadžismajlovićs zeichnet diese Empathie aus. Sein Augen- merk gilt in erster Linie der Lebenswelt der Kinder in Bos- nien und Herzegowina: Ugljari (Die Köhler) beobachtet eine Gruppe von Jungen und Mädchen im Grundschulalter bei schwerer körperlicher Arbeit. Die Kinder hämmern in einem Tagebau mit ihrem Werkzeug auf Kohlebrocken, beladen ihre Strohkörbe und schleppen diese nach Hause. Hadžismajlovićs Perspektive auf diese Schwerstarbeit ist nicht moralisierend, sie ist anerkennend und solidarisch. Petar Ljubojev und Zlatko Lavanić entwickelten im Verhältnis etwa zu Hadžismajlović und auch Vlatko Filipović einen experimentelleren Stil. Die Filme werden oft von eigens komponierten Popsongs begleitet, die den Alltag der Porträtierten kommentieren. Lavanićs Jedan dan Rajka Maksima (Ein Tag im Leben von Rajko Maksim) begleitet seinen Protagonisten einen Tag über beim Gänsehüten, durch das warme Sonnenlicht und die endlose Weite der Vojvodina- Landschaft. Es ist der Alltag des Subproletariats (Fasade/Fas- saden, Carski dan/Der Kaisertag) und der Landbevölkerung (Dva zakona/Zwei Gesetze, Na objedu/Bei der Mahlzeit), der Alten (U kafani/Im Kaffeehaus) und Straßenkinder (Sanjari/

Träumer), der in den Blick gerät – jenseits von Arbeiter- und Bauernkitsch und idealisierender Verklärung. Die Filme wahren die Integrität ihrer Protagonisten. Ohne zu sentimentalisieren vermitteln sie eine gewisse Traurigkeit und Melancholie. In ihrer Kritik der Verhältnisse sind sie doch auch leise optimis- tisch, in ihrer Nähe zu den jeweiligen Lebenswelten halten sie ausreichend Distanz. Die komplette Erschließung des Sutje- ska Filmerbes steht noch aus und wird hoffentlich im institu- tionellen Rahmen des neu gegründeten Filmzentrums Sara- jevo erfolgen. Der bosnisch-herzegowinische Film wird – was für die Selbst- als auch Fremdwahrnehmung gleichermaßen gilt – stark auf das Kriegsnarrativ der 1990er Jahre reduziert.

(6)

kontekstu „novog filma“, angažovanih dokumentarnih i ek- sperimentalnih filmskih scena. Ponovni susret je izvjestan.

1 Vidi „ Sutjeska film“ u: Sinaestu, Sarajevo, avgust 1974, strana 30 2 Izvještaj vlade iz 1979. godine je izjednačio Crni val retrospektivno sa nacionalnim i pseudo-liberalnim tendencijama i konstatovao, da se raz- voju samouprave – socijalizma Jugoslavije suprostavlja. U The Yugoslav Film from 1945 to 1979. Izvještaj jugoslovenskog Ministrastva za odgoj, nauku i umjetnost. Beograd 1979, strana 104.

Gaby Babić

Gaby Babić je studirala pozorišne-, filmske- i medijske nauke kao i politologiju u Frankfurtu i Parizu. Trenutno radi kao slo- bodna docentkinja i filmska kustoskinja.

gaby.babic@gmail.com

Das Gegenwartskino ist fast ausschließlich auf die Be- und Verarbeitung der Kriegtraumata konzentriert. Weitgehend vergessen ist die Filmgeschichte der Zwischenkriegszeit, die Möglichkeiten und Ausblicke, die sich damals im Kontext des

„Neuen Films“, der engagierten Dokumentar- und Experimen- talfilmszene boten. Ein Wiedersehen steht an.

1 Vgl. „Sutjeska film“ in: Sineast, Sarajevo August 1974, S. 30.

2 Ein Regierungsbericht von 1979 setzt die „Schwarze Welle“ retrospek- tiv mit „nationalistischen und pseudo-liberalistischen Tendenzen“ gleich und konstatiert knapp, dass sie der „Entwicklung des Selbstverwaltungs- Sozialismus Jugoslawiens konträr entgegenstand“. In: The Yugoslav Film from 1945 to 1979. Ein Bericht des jugoslawischen Ministeriums für Erzie- hung, Wissenschaft und Kunst. Belgrad 1979, S. 104. (Übersetzung der Autorin)

Gaby Babić

Gaby Babić studierte Theater-, Film- und Medienwissen- schaften sowie Politologie in Frankfurt und Paris. Sie arbeitet derzeit als freie Dozentin und Filmkuratorin.

gaby.babic@gmail.com

www.kurzfilmtage.de

Referenzen

ÄHNLICHE DOKUMENTE

Ovaj izvještaj uključuje analizu domaćeg zakonodavstva u BiH primjenjivog na zločine seksualnog nasilja počinjene u oružanom sukobu u predmetima pred Sudom BiH, kao i

14 Claudia García-Moreno et al, ‘Summary Report Multi-country Study on Women’s Health and Do mestic Violence against Women: Initial Results on Prevalence, Health Outcomes and

J ü r i : Ka seda tuleb siin patuses ilmas küllalt ette, sest iuimesed ei ole inglid, ning nad ei ole mitte ikka ilma tujudeta, aga siis on ju ka igaühel tee lahti edasi püüda

Pomoću tipkovnice s brojevima i ostalih gumba na upravljačkoj ploči unesite ime za raspoznavanje unosa za brzo biranje ( & "Uporaba gumba na upravljačkoj ploči u faks

Uporabite številsko tipkovnico in druge tipke na kontrolni plošči ter vnesite ime, po katerem boste prepoznali vnos na seznamu za hitro klicanje ( & "Uporaba tipk na

Auch für den Hauptau chuß be teht Li tenwaWrecht, das heißt, daß Du wie- derum die Wahl zwischen zahlreichen Fraktionen (wahrscheinlich 8) haben wirst Wie auch im Zentralau

Projekat pod nazivom Najbolja iskustva iz prakse za uklju- čenje Roma (skraćenica na engleskom: BPRI) predstavlja regionalni projekat na području Zapadnog Balkana.. Cilj projekta

[r]